Povezanost kirurškog gubitka tjelesne mase s rizikom od infekcije i težinom bolesti COVID-19
Kohortna studija na uzorku od 11.809 pretilih osoba istražila je povezanost gubitka tjelesne mase s ishodima bolesti COVID-19. Dio ispitanika prošao je kiruršku operaciju za smanjenje tjelesne mase (gastrektomiju ili operaciju želučane premosnice), dok kontrolna skupina nije. Iako je incidencija pozitivnih rezultata testova na SARS-CoV-2 bila ista u obje skupine, pacijenti koji su prošli operaciju su u 12 mjeseci nakon oboljenja od bolesti COVID-19 imali 49% manju vjerojatnost biti hospitalizirani, 63% manju vjerojatnost potrebe za terapijom kisikom te su imali 60% manji rizik od teškog oboljenja. Autori zaključuju da njihovi nalazi upućuju na to da je pretilost rizični faktor za bolest COVID-19 na kojega se može utjecati.
Terapijska naspram profilaktične doze antikoagulantne terapije za hospitalizirane COVID-19 pacijente s povišenim D-dimerima: randomizirano kontrolirano istraživanje
COVID-19 protrombotično je stanje koje izaziva više trombotičnih komplikacija od ostalih respiratornih infekcija, uz lošije ishode. Prijašnja su istraživanja pokazala kako bi i profilaktične i terapijske doze antikoagulansa mogle biti povezane s manjom smrtnošću hospitaliziranih pacijenata, u usporedbi s izostankom antikoagulantne terapije. Na temelju ovih dokaza niske kvalitete, terapijska doza antikoagulansa se smatrala prihvatljivim izborom za takve pacijente. U ovom je randomiziranom istraživanju ispitana razlika između profilaktične i terapijske doze antikoagulantnih lijekova u pacijenata hospitaliziranih zbog COVID-19 koji su imali povišene D-dimere. U terapijskoj skupini klinički stabilni pacijenti su dobili rivaroksaban, dok je nestabilnima dan supkutani enoksaparin ili intravenski heparin, nakon čega su i oni dobili rivaroksaban. U profilaktičnoj skupini, svi su pacijenti dobili enoksaparin ili nefrakcionirani heparin. Terapijska doza lijekova nije poboljšala kliničke ishode (smrtnost, trajanje hospitalizacije, trajanje suplementarne oksigenacije) i bila je praćena sa više nuspojava krvarenja. Terapijske doze direktnih oralnih antikoagulansa ne bi se trebale rutinski davati COVID-19 pacijentima. Više o istraživanju na poveznici.
Uloga RDW u prognozi akutne mijeloične leukemije
RDW (engl. Red blood cell Distribution Width) prikaz je raspodjele eritrocita po njihovom volumenu, odnosno opisuje heterogenost tih volumena. Jednostavna je i jeftina pretraga, uključena u većinu hematoloških obrada. Kako se eritrociti starenjem smanjuju, problemi u njihovom uklanjanju vode ka većem RDW-u, kao i poremećaji eritropoeze. Istraživanja su pokazala da visoki RDW može biti povezan sa starijom dobi, ali i proupalnim stanjima te kardiovaskularnim bolestima i smrtnosti. Povišeni RDW pozitivan je prediktor razvoja mijelodisplastičnog sindroma u pacijenata s neobjašnjenim citopenijama, a nosi i viši rizik od razvoja akutne mijeloične leukemije (AML) u zdravih ljudi. Međutim, do sada nije ispitana klinička značajnost RDW-a u pacijenata koji imaju potvrđenu dijagnozu AML. U ovom su istraživanju analizirani podaci kohorte pacijenata sa AML-om u Leipzigu (N=294, medijan dobi 60 godina). Povišeni RDW bio je češći uz sekundarni AML te je bio povezan sa lošijim kliničkim ishodima, neovisno o ELN2017 (European LeukemiaNet 2017) klasifikaciji i primijenjenoj konsolidacijskoj terapiji.
Znanje i stajališta doktora dentalne medicine u Hrvatskoj o propisivanju antibiotika u endodonciji: presječno istraživanje
Prekomjerna upotreba antibiotika i propisivanje onih neodgovarajućih (zlouporaba) glavni su uzroci povećane rezistencije mikroba. Znanstvenici s Medicinskog fakulteta u Splitu proveli su presječno istraživanje o znanju i stajalištima doktora dentalne medicine o indikacijama i kontraindikacijama za primjenu antibiotika u endodonciji. Kao referentne smjernice uzete su one od ESE (European Society of Endodontology). U istraživanju je sudjelovalo 657 doktora dentalne medicine od kojih 96,5% radilo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te su 71,5% ispitanika bile žene. Istraživanje je pokazalo da razina znanja hrvatskih doktora dentalne medicine o propisivanju antibiotika u endodonciji nije u cijelosti zadovoljavajuća. Bolje znanje pokazali su mlađi stomatolozi, specijalisti i oni koji su informirani o smjernicama o primjeni sistemskih antibiotika u endodonciji. To pokazuje da su potrebne posebno prilagođene edukativne intervencije za doktore dentalne medicine, uključujući kampanje i predavanja o pravilnoj primjeni antibiotika i prevenciji rezistencije na te lijekove.
Ove Novosti dio su aktivnosti projekta Hrvatske zaklade za znanost, Profesionalizam u zdravstvu: odlučivanje u praksi i znanosti (ProDeM). Više o projektu možete pronaći na ovoj poveznici.
Više o timu koji oblikuje Novosti ovdje. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.