Udruga nositelja ratnih odličja Hrvatskog vijeća obrane Herceg-Bosne Županije Središnja Bosna uručila je zahvalnicu osoblju Kliničkog bolničkog centra Split ratnih 90-ih povodom 30. obljetnice osnutka humanitarnog konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“.
U zahvalnici stoji: „S dubokim poštovanjem i neizmjernom zahvalnošću obraćamo vam se kako bismo izrazili našu iskrenu zahvalnost za vašu donaciju ljubavi i nesebičnu pomoć narodu Srednje Bosne tijekom ratnih devedesetih. Vaša odluka da šaljete zdravstvene djelatnike u crkvu-bolnicu Nova Bila, kao i primanje teško ranjenih bolesnika na liječenje u KBC Split, dokaz su Vaše neizmjerne humanosti i profesionalizma. Vaš doprinos nije samo olakšao patnje mnogih, već je bio i zraka nade u najmračnijim vremenima. Vaša hrabrost, predanost i suosjećanje ostavili su trajni utjecaj na živote onih kojima ste pomogli“.
Uime Udruge, zahvalnicu KBC-u Split uručili su sudionica konvoja dr. Jelena Aranza, voditeljica Hitne medicine pomoći u Solinu i Muću te Joško Ajduk, predsjednik Udruge branitelja dragovoljaca Domoviskog rata iz Podstrane. Uz ravnatelja prof. Julija Meštrovića, glavnu sestru Ivanku Ercegović i predsjednika Stručnog vijeća prof. dr. sc. Antu Pundu ovom svečanom činu nazočili su i svjedoci tog ratnog vremena umirovljeni ravnatelj KBC-a Split prof. dr. sc. Mihovil Biočić i umirovljena glavna sestra Marija Županović.
„Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ je bio humanitarni konvoj koji se sastojao 99 šlepera i 143 članova medicinskog osoblja, novinara, tehničkog osoblja i franjevaca koji je za cilj imao prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj koja je bila na izdisaju, a glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline. Konvoj su predvodili dr. Slobodan Lang i Herman Vukušić, a trajao je 14 dana, od 10. do 24. prosinca 1993. godine. Humanitarni konvoj slomio je potpunu osmomjesečnu blokadu sedamdesetak tisuća Hrvata, donio im spas u hrani i lijekovima, ali i vjeru da nisu sami.
Prof. Biočić i sestra Županović prisjetili su se tih dana naglašavajući da je KBC Split i prije ovog veličanstvenog pothvata pomagao narodu Srednje Bosne šaljući im na ispomoć zdravstvene djelatnike u njihove ratne bolnice i primajući njihove teške ranjenike i bolesnike na liječenje u Split. Bila je ovo prilika za sjetiti se 145 liječnika te 6 transfuzioloških i radioloških inžinjera KBC-a Split koji su dragovoljno odradili 4283 dana u Ratnoj bolnici Nova Bila od početka 1994. do kraja 1998. godine.
„Pripremili smo oko 2 tone medicinske opreme, instrument setova, lijekova, potrošnog medicinskog materijala, bolesničkog, posteljnog i operacijskog rublja, prehrambenih namirnica za djecu i dijabetičare, baterijskih svjetiljki s rezervnim baterijama i slično“, kazao je prof. Biočić. Sestra Županović je naglasila kako je prolazeći kroz Split nekoliko kamiona konvoja uz pratnju svratilo je u bolnički krug. „Dočekali smo ih u špaliru sa zebnjom i suzama. Tehničko i pomoćno osoblje napunilo je kamion našim darovima, predali izdatnice o sadržaju, a dr. Biočić je okupljenima pročitao dirljivo pismo, koje je naše osoblje uputilo napaćenom stanovništvu Lašvanske doline“.
Znajući dio teškog puta kojim konvoj mora proći, a posebno opasnost koja ga čeka pri povratku dr. Biočić je preventivno uputio pisani apel u ime djelatnika KBC Split, svim medijima u RH i BiH sljedećeg sadržaja: „Mi koji liječimo sve ranjene i bolesne, svih nacija i vjera, mi koji ne pitamo tko su i odakle su, već što ih boli: obraćamo se vojnim zapovjednicima, vojnicima i svima onima koji o tome odlučuju da u ime humanosti, omoguće siguran povratak kući iz Nove Bile, svim dobrim i plemenitim ljudima, članovima konvoja Bijeli put“. Nažalost, neprijatelj nije poslušao ovaj ni slične apele pa je pri povratku ubijen vozač konvojskog kamiona Ante Vlajić, za kojega je bolničko osoblje tjedan dana nakon pogibelji nakanilo svetu misu zadušnicu koja se služila u prepunoj crkvi Gospe od Pojišana u Splitu.
Spominjući kako ovaj i slični slučajevi nisu pokolebali bolničko osoblje koje je nastavilo pružati svekoliku pomoć svima kojima je bila potrebna, bez obzira na granice, kulturu i različitosti zaključeno je da ovaj velebni ljudski pothvat može svima biti smjerokaz za budućnost.