Intravenska nadoknada željeza kod bolesnika sa srčanom insuficijencijom
Kod bolesnika sa srčanom insuficijencijom sa smanjenom ejekcijskom frakcijom (HFrEF) poznato je da nadoknada željeza može smanjiti rizik od rehospitalizacija. Međutim, ostaje nejasno donosi li dugotrajna intravenska terapija željezom dodatne koristi. U novijem ispitivanju koje je obuhvatilo više od 1100 bolesnika s HFrEF, simptomima NYHA klase II ili III i dokazanim manjkom željeza, bolesnici su tijekom tri godine primali željezo karboksimaltozu ili placebo. Rezultati su pokazali da nije bilo značajne razlike u stopi mortaliteta ili hospitalizacija zbog srčanog zatajenja između dviju skupina. Dodatne analize, uključujući onu prema razini saturacije transferina (granična vrijednost 20 %), potvrdile su glavne nalaze. Unatoč ovim rezultatima, i dalje se preporučuje da bolesnici sa srčanom insuficijencijom i nedostatkom željeza, bez obzira na prisutnost anemije, dobivaju nadoknadu željeza, uz istovremenu obradu mogućeg uzroka deficita. Više o preporuci na poveznici.
Neuropsihijatrijski događaji pri uvođenju montelukasta u usporedbi s dugodjelujućim beta-agonistima za astmu
Moguća povezanost između primjene antagonista leukotriena i povećane učestalosti neuropsihijatrijskih događaja (NPE) kod djece i adolescenata s astmom i dalje je predmet rasprave. Velike observacijske studije sugeriraju povećani rizik, no taj učinak može biti posljedica pogoršanja kontrole astme, koje je i potaknulo propisivanje lijeka. Kako bi se izbjegao taj konfuzni učinak, nova švedska nacionalna baza podataka usporedila je nove korisnike montelukasta s novim korisnicima dugodjelujućih beta-agonista (LABA). Rezultati pokazuju da su incidentni neuropsihijatrijski neželjeni događaji bili rijetki i gotovo jednako učestali u obje skupine (2.39 naspram 2.41 na 100 pacijent-godina). Ovi podaci pružaju dodatnu sigurnost kliničarima i skrbnicima, ukazujući da početak terapije montelukastom nije povezan s većim rizikom od NPE-a u usporedbi s LABA terapijom. Više o istraživanju na poveznici.
Udisani sevofluran nije koristan u liječenju akutnog respiratornog distres sindroma
Iako su preliminarni podaci upućivali na moguću učinkovitost inhalacijskog anestetika sevoflurana kao sredstva za sedaciju kod mehanički ventiliranih pacijenata, nova velika randomizirana studija dovodi tu pretpostavku u pitanje. U istraživanju koje je uključilo 687 pacijenata s ranim umjerenim do teškim ARDS-om, uspoređena je primjena sevoflurana s uobičajenom sedacijom propofolom. Pacijenti liječeni sevofluranom imali su manje dana bez potrebe za ventilatorom (razlika među skupinama -2.1 dana; 95 % CI -3.6 do -0.7) te niže stope preživljenja na 7 i 90 dana (90.6 % prema 86.5 %; odnosno 55.7 % prema 47.1 %). Osim toga, kod pacijenata u skupini sa sevofluranom zabilježene su povišene razine laktata, veća učestalost akutne ozljede bubrega i nuspojave specifične za sevofluran poput rezistencije na arginin-vazopresin i maligne hipertermije. Ovi rezultati ne podržavaju korištenje inhalacijskog sevoflurana za sedaciju kod bolesnika s ARDS-om i naglašavaju potrebu za oprezom pri razmatranju njegove kliničke primjene u ovoj populaciji. Više o istraživanju na poveznici.
Istraživanje ekonomskog opterećenja plućne arterijske hipertenzije i njegov odnos s težinom bolesti i eskalacijom liječenja: sustavni pregled literature
Plućna arterijska hipertenzija (PAH) je progresivna bolest obilježena suženjem lumena plućnih arterija, što dovodi do progresivne dispneje, ograničenja funkcionalnog kapaciteta, te u konačnici zatajenja desne klijetke i smrti. Liječenje je usmjereno na poboljšanje funkcionalnog statusa, hodne udaljenosti, oporavak funkcije desne klijetke, zaustavljanje progresije bolesti i povećanje preživljenja. S obzirom na visoku smrtnost i potrebu za učestalom eskalacijom terapije, PAH predstavlja značajan ekonomski teret za zdravstvene sustave. Kako bi se procijenio suvremeni ekonomski teret bolesti te utjecaj težine bolesti i eskalacije liječenja, provedena je sustavni pregled literature koji je uključivao 148 studija objavljenih između 2012. i 2024. godine. Obuhvaćeni su podaci o odraslim bolesnicima (≥18 godina), bez zemljopisnih ograničenja, isključivo na engleskom jeziku. Rezultati ukazuju na visok stupanj iskorištavanja zdravstvenih resursa (hospitalizacije, boravci na intenzivnoj njezi, posjeti hitnoj službi i ambulantni pregledi), uz visoke ukupne troškove liječenja koji dosežu i do 14.614 USD mjesečno za bolesnike s najtežim oblikom bolesti. Terapija specifična za PAH značajno je smanjila broj hospitalizacija i duljinu boravka u bolnici, čime se liječenje premješta iz stacionarnih u ambulantne uvjete. Iako je eskalacija liječenja rezultirala povećanim troškovima lijekova, ti su se troškovi nadoknadili kroz smanjenje ukupnog korištenja zdravstvenih usluga, posebno hitne i bolničke skrbi. Rano postavljanje dijagnoze dodatno je smanjilo ekonomski teret, dok su pacijenti s duljim vremenskim odmakom do dijagnoze imali više mjesečnih hospitalizacija i intervencija u intenzivnoj njezi. Iako je funkcionalno ograničenje prepoznato kao ključan aspekt progresije PAH-a, u literaturi je malo istraživanja o neizravnim troškovima, poput gubitka produktivnosti i izravnih troškova za pacijente (npr. participacija, putni troškovi). Zaključno, rezultati ove analize naglašavaju visok gospodarski utjecaj PAH-a, posebno u području korištenja zdravstvenih usluga, te ukazuju na važnost pravodobnog i učinkovitog liječenja. Eskalacija liječenja, iako povećava troškove lijekova, može biti ekonomski isplativa zahvaljujući smanjenju ukupnog opterećenja zdravstvenog sustava. Više o istraživanju na poveznici.
Novosti možete pročitati i na stranicama Odjela za znanstveni rad KBC Split.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici.
Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.