Rituksimab za često relapsirajuću ili glukokortikoid-ovisnu bolest minimalnih promjena
Bolest minimalnih promjena (MCD) jedan je od najčešćih uzroka nefrotskog sindroma u djece, ali zahvaća i manji udio odraslih pacijenata. Iako glukokortikoidi u većine bolesnika uspješno induciraju remisiju, dio njih razvija često relapsirajuću (FR) ili glukokortikoid-ovisnu (GD) bolest, što znatno otežava dugoročno liječenje. U nedavnom kliničkom ispitivanju provedenom u Japanu sudjelovalo je 66 odraslih bolesnika s FR ili GD nefrotskim sindromom, od kojih je 57 imalo potvrđenu MCD. Svi su sudionici postigli proteinuriju manju od 0,3 g/g nakon terapije glukokortikoidima za posljednji relaps, a zatim su nasumično raspoređeni na liječenje rituksimabom ili placebom u 1., 2. i 25. tjednu ispitivanja. Rezultati su pokazali jasnu prednost rituksimaba: do 49. tjedna bez relapsa ostalo je 87 % bolesnika liječenih rituksimabom, u usporedbi sa samo 38 % u placebo skupini. Najčešća nuspojava bile su reakcije povezane s infuzijom, koje su se znatno češće javljale kod pacijenata na rituksimabu (41 % naspram 3 %). S obzirom na dostupne dokaze, za bolesnike s FR/GD MCD preporučuje se liječenje ciklofosfamidom, rituksimabom, inhibitorima kalcineurina ili mikofenolatom, umjesto monoterapije glukokortikoidima, koja često ne omogućuje stabilnu dugoročnu kontrolu bolesti. Više o smjernicama na poveznici.
Indeks upalnog opterećenja kao novi pokazatelj kratkoročne prognoze u akutnoj plućnoj emboliji
Akutna plućna embolija i dalje predstavlja ozbiljan klinički izazov zbog visoke rane smrtnosti i potrebe za pouzdanim alatima za brzu procjenu rizika. Provedeno je retrospektivno kohortno istraživanje koje je analiziralo 301 pacijenta kako bi se utvrdilo koji upalni krvni pokazatelj najbolje predviđa 30-dnevnu smrtnost u ovoj populaciji. Analizirano je devet kompozitnih markera, s posebnim fokusom na indeks upalnog opterećenja (Inflammatory Burden Index, IBI), koji kombinira vrijednosti C-reaktivnog proteina (CRP), neutrofila i limfocita. U istraživanju je utvrđeno da su pacijenti koji su preminuli imali znatno višu razinu sistemske upale, uključujući viši CRP i neutrofile te niže limfocite. IBI se pokazao najjačim samostalnim prediktorom 30-dnevne smrtnosti, nadmašivši sve druge markere i standardni simplificirani indeks težine plućne embolije (simplified Pulmonary Embolism Severity Index, sPESI). ROC analiza pokazala je da IBI ima najveću diskriminacijsku sposobnost (AUC = 0,870). Kada su pacijenti podijeljeni prema optimalnoj graničnoj vrijednosti IBI-ja, skupina s visokim vrijednostima imala je znatno lošiji kratkoročni ishod. Kaplan–Meierove krivulje i Cox regresijski modeli potvrdili su linearno povećanje rizika smrtnosti s porastom IBI-ja. Ovi rezultati ukazuju da bi IBI, kao jednostavno dostupna laboratorijska vrijednost, mogao postati vrijedan alat za ranu stratifikaciju rizika kod bolesnika s akutnom plućnom embolijom. Autori naglašavaju potrebu za dodatnim multicentričnim istraživanjima kako bi se potvrdila klinička primjenjivost ovog indeksa. Više o istraživanju na poveznici.
Uloga lipida u regulaciji sinaptičke funkcije u središnjem živčanom sustavu
Lipidi sve više dobivaju na važnosti u razumijevanju neurodegenerativnih bolesti jer njihova neravnoteža može značajno utjecati na zdravlje živčanog sustava. Proveden je sustavni pregled koji opisuje načine na koje različite skupine lipida sudjeluju u stvaranju sinapsi, prijenosu signala i održavanju sinaptičke plastičnosti. U istraživanju je naglašeno da su steroli, fosfolipidi, sfingolipidi i masne kiseline ključni strukturni i funkcionalni elementi neuronskih membrana. Posebno je istaknuto da kolesterol, koji u mozgu potječe prvenstveno iz astrocita, regulira membransku fluidnost i omogućuje učinkovitiju sinaptičku komunikaciju. Opisano je i kako fosfolipidi upravljaju egzocitozom i endocitozom sinaptičkih vezikula, što je nužno za pravilno otpuštanje neurotransmitera. Sfingolipidi, uključujući ceramide i gangliozide, povezani su s receptorima i ionskim kanalima te tako doprinose sinaptičkoj plastičnosti i neuronskom preživljenju. Masne kiseline, osobito omega-3, naglašene su kao važne za rast neurita, modulaciju SNARE kompleksa i poboljšanje dugoročne potencijacije. U tekstu su detaljno opisani i mehanizmi kojima astrociti, mikroglija i oligodendrociti putem lipida reguliraju sinaptičku stabilnost i oporavak. Istraživanje zaključuje kako poremećaji u metabolizmu lipida doprinose patogenezi Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti i drugih neurodegenerativnih stanja. Naposljetku se naglašava da lipidno ciljana terapija predstavlja obećavajući smjer u razvoju novih neuroloških liječenja. Više o istraživanju na poveznici.
Prihvaćenost korištenja vanjskih kontrolnih skupina u neonkološkim podnescima za procjenu zdravstvenih tehnologija
Uporaba podataka iz stvarne kliničke prakse sve je važnija u procjeni zdravstvenih tehnologija, no i dalje nosi brojna metodološka i regulatorna pitanja. Provedeno je istraživanje koje je kroz sekvencijalni mješoviti (mixed-methods) dizajn procijenilo koliko su vanjske kontrolne skupine prihvatljive u neonkološkim podnescima prema europskim agencijama za procjenu zdravstvenih tehnologija (Health Technology Assessment, HTA). Autori su najprije analizirali smjernice triju institucija: britanskog Nacionalnog instituta za izvrsnost u zdravstvu i skrbi (National Institute for Health and Care Excellence, NICE), francuske Nacionalne zdravstvene uprave (Haute Autorité de Santé, HAS) i njemačkog Instituta za kvalitetu i učinkovitost u zdravstvenoj skrbi (Institut für Qualität und Wirtschaftlichkeit im Gesundheitswesen, IQWiG). Nakon toga pregledane su neonkološke procjene lijekova u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Italiji, pri čemu su identificirana samo dva primjera u kojima su korištene vanjske kontrolne skupine. U završnoj fazi provedeni su intervjui sa stručnjacima za procjenu zdravstvenih tehnologija iz četiri zemlje kako bi se utvrdili čimbenici koji utječu na prihvatljivost takvih analiza. Rezultati pokazuju da NICE i HAS nude više metodološke podrške za korištenje vanjskih kontrolnih skupina, dok je IQWiG znatno restriktivniji. Vanjske kontrole smatraju se najprihvatljivijima kada nedostaje odgovarajući komparator, kada su uzorci mali ili standardi skrbi brzo evoluiraju. Stručnjaci pritom naglašavaju važnost jasnog opravdanja izvora podataka, rigoroznog smanjenja pristranosti te što boljeg oponašanja (emulacije) uvjeta kliničkih ispitivanja. Zaključno, istraživanje ističe potrebu ranog dijaloga s HTA agencijama kako bi se povećala vrijednost i prihvatljivost vanjskih kontrolnih skupina u budućim neonkološkim procjenama. Više o istraživanju na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici.
Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.