Novi ADA standardi skrbi za prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost
Američko dijabetološko udruženje prvi je put objavilo Standarde skrbi za prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost, s naglaskom na farmakološko liječenje. Naglašava se zajedničko donošenje odluka pri odabiru lijeka za pretilost, uzimajući u obzir čimbenike kao što su cijena, dostupnost, podnošljivost, nuspojave i individualne preferencije. Također se ističe potreba za terapijom usmjerenom na stil života u kombinaciji s dugotrajnom farmakoterapijom kako bi se postigao i održao dugoročni gubitak tjelesne mase. U izvoru (UpToDate) se navodi da se, kada je to izvedivo, preferiraju lijekovi temeljeni na glukagonu sličnom peptidu-1 (GLP-1) zbog njihove veće učinkovitosti u usporedbi s drugim lijekovima. Više o smjernicama na poveznici.
Gabapentin za liječenje boli nakon velikih kirurških zahvata: placebom kontrolirano, dvostruko slijepo, randomizirano kliničko istraživanje
Postoperativna bol i smanjenje potrebe za opioidima i dalje su važni ciljevi suvremene perioperativne skrbi. Provedeno je multicentrično, dvostruko slijepo, randomizirano, placebom kontrolirano kliničko istraživanje koje je ispitivalo učinkovitost gabapentina kao dodatka standardnoj multimodalnoj analgeziji nakon velikih operacija. U istraživanje je uključeno 1196 odraslih bolesnika podvrgnutih velikim kardijalnim, torakalnim ili abdominalnim kirurškim zahvatima. Ispitanici su randomizirani na primanje gabapentina ili placeba prije operacije i tijekom prva dva postoperativna dana. Primarni ishod bio je duljina boravka u bolnici, dok su sekundarni ishodi uključivali potrošnju opioida, intenzitet akutne i kronične boli, nuspojave te kvalitetu života. Nije utvrđena klinički značajna razlika u duljini hospitalizacije između skupina koje su primale gabapentin i placebo. Primjena gabapentina bila je povezana s blagim smanjenjem boli i potrošnje opioida tijekom prvih 24 sata nakon operacije, no bez klinički relevantnog učinka. Nakon otpusta iz bolnice nije zabilježena razlika u potrošnji opioida između skupina. Zabilježena je veća učestalost kronične boli četiri mjeseca nakon operacije u skupini koja je primala gabapentin. Rezultati upućuju na to da se gabapentin ne bi trebao rutinski koristiti kao dio analgetskog protokola kod bolesnika nakon velikih kirurških zahvata. Više o istraživanju na poveznici.
Endodontsko liječenje u bolesnika na antiresorptivnoj terapiji i rizik od MRONJ-a
Liječenje bolesnika koji primaju antiresorptivnu terapiju predstavlja klinički izazov zbog mogućeg rizika od medikamentozno uzrokovane osteonekroze čeljusti (engl. Medication-Related Osteonecrosis of the Jaw, MRONJ). Proveden je scoping review s ciljem prikaza postojećih kliničkih dokaza o sigurnosti endodontskog liječenja u ovih bolesnika. Pretražene su baze PubMed, Scopus i Web of Science, a u analizu je uključeno 15 istraživanja objavljenih između 2005. i 2025. godine. Uključeni radovi obuhvaćali su prospektivna, retrospektivna istraživanja te prikaze slučajeva i serije slučajeva, s ukupno 133 bolesnika i 186 endodontski liječenih zuba. Većina bolesnika liječena je bisfosfonatima zbog osteoporoze ili malignih bolesti, dok studije s denosumabom nisu identificirane. Najčešće indikacije za endodontsko liječenje bile su pulpitis i periapikalne lezije. U analiziranim radovima korišteni su različiti endodontski protokoli, bez jasno standardiziranog pristupa. MRONJ se razvio u malom broju slučajeva, isključivo u onkoloških bolesnika, uglavnom nakon intravenske primjene bisfosfonata. Većina zahvata prošla je bez ozbiljnih komplikacija, a endodontsko liječenje pokazalo se sigurnim u velikom dijelu bolesnika. Zaključno, rezultati upućuju na to da je endodontsko liječenje prihvatljiva i sigurna alternativa ekstrakciji u bolesnika na bisfosfonatnoj terapiji, uz potrebu za dodatnim kvalitetnim prospektivnim istraživanjima. Više o istraživanju na poveznici.
Metodološki pregled otkriva ključne nedostatke i nedosljednosti u kliničkim tvrdnjama, učincima i ishodima u HTA procjenama dijagnostičkih testova
Procjena dijagnostičkih testova postaje sve složenija kako njihova uloga u kliničkom odlučivanju nadilazi samu dijagnostičku točnost. Proveden je metodološki pregled HTA dijagnostičkih testova s ciljem ispitivanja jasnoće kliničkih tvrdnji, mehanizama učinka i odabranih ishoda. Analizirano je 45 HTA izvještaja koji su obuhvatili ukupno 50 istraživačkih pitanja iz različitih kliničkih područja. U gotovo svim analizama bio je opisan klinički put testiranja, no samo je oko polovice jasno definirala kliničku tvrdnju testa. Često je uočena nepodudarnost između navedenih tvrdnji o koristi testa i ishoda koji su se u HTA izvještajima mjerili. Posebno su zanemareni učinci povezani s vremenom donošenja odluka, povjerenjem kliničara i prihvatljivošću testa za pacijente. Većina HTA izvještaja uključivala je ishode koji nisu bili izravno povezani s navedenom kliničkom tvrdnjom testa, što može dovesti do pristranih zaključaka. Identificirani su i dodatni učinci testova koji nadilaze pojedinog pacijenta, poput organizacijskih i društvenih koristi. Rezultati upućuju na to da postoje značajni nedostaci u standardizaciji procjene dijagnostičkih testova. Autori preporučuju razvoj strukturiranih alata koji bi pomogli jasnijem definiranju kliničkih tvrdnji i povezanih ishoda u HTA procesu. Više o istraživanju na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.