Peti međunarodni konsenzus o prevenciji i liječenju postoperativne mučnine i povraćanja
Postoperativna mučnina i povraćanje (PONV) i dalje predstavljaju jednu od najčešćih i klinički najrelevantnijih nuspojava nakon operacijskih zahvata i anestezije. Peti međunarodni konsenzus o PONV-u okuplja multidisciplinarni panel stručnjaka s ciljem pružanja ažuriranih, sveobuhvatnih i dokazima utemeljenih preporuka za optimalno zbrinjavanje ovih bolesnika. Sažetak smjernica donosi ključne novosti vezane uz procjenu rizičnih čimbenika za PONV, strategije smanjenja rizika, primjenu pojedinačnih antiemetika i kombiniranih terapija za PONV i post-otpusnu mučninu i povraćanje (PDNV), zbrinjavanje djece, farmakoekonomske aspekte te integraciju prevencije PONV-a unutar protokola ubrzanog oporavka nakon operacije. Također se obrazlaže ažurirani algoritam za upravljanje PONV-om, koji naglašava individualizirani pristup temeljen na procjeni rizika i pravodobnoj profilaksi. Smjernice su izrađene u skladu s metodološkim standardima sustavnog pretraživanja i izvještavanja, uključujući preporuke Cochrane Collaboration (Cochrane Handbook), PRISMA 2020 te PRISMA-S dodatak za strategije pretraživanja. Kvaliteta dokaza i snaga preporuka ocijenjeni su prema sustavu bodovanja koji je razvilo American Society of Anesthesiologists, što omogućuje transparentno i standardizirano tumačenje preporuka u kliničkoj praksi. Ovaj dokument predstavlja suvremeni referentni okvir za multidisciplinarno, strukturirano i farmakoekonomski racionalno upravljanje PONV-om u svakodnevnoj perioperativnoj skrbi. Više o smjernicama na poveznici.
Rendgenska snimka prsnog koša u djece s akutnom egzacerbacijom astme i dalje se prečesto koristi
Rendgenska snimka prsnog koša (CXR) rijetko mijenja terapijski pristup kod djece s akutnom egzacerbacijom astme, a smjernice ne preporučuju njezinu rutinsku primjenu u ovim slučajevima. Unatoč tome, velika multicentrična studija iz Sjedinjenih Američkih Država, koja je obuhvatila više od 650 000 pedijatrijskih posjeta hitnoj službi zbog astme u razdoblju od 2016. do 2024., pokazala je da je CXR učinjen u više od 20% djece, bez značajnog smanjenja učestalosti tijekom promatranih godina. Učestalost primjene značajno je varirala među ustanovama (od 13,1% do 37,7%), a češće je bila povezana s mlađom dobi (2–5 godina), ženskim spolom, privatnim zdravstvenim osiguranjem i bijelom rasom. Ovi rezultati ukazuju na trajnu prekomjernu uporabu dijagnostičkih pretraga koje rijetko utječu na kliničko odlučivanje. Uvođenje ciljanih mjera poboljšanja kvalitete moglo bi pridonijeti smanjenju nepotrebnog izlaganja zračenju i racionalizaciji skrbi za djecu s akutnom astmom. Više o istraživanju na poveznici.
Lorazepam učinkovitiji od haloperidola u liječenju perzistentne agitacije i delirija u palijativnih onkoloških bolesnika
U bolesnika s uznapredovalim rakom koji u terminalnoj fazi bolesti razviju perzistentni agitirani delirij, primjena neuroleptika i benzodiazepina česta je klinička praksa, iako omjer koristi i rizika nije jasno definiran. U multicentričnom randomiziranom kliničkom ispitivanju provedenom u palijativnim jedinicama u Tajvanu i SAD-u uspoređivani su intravenski haloperidol, lorazepam, njihova kombinacija te placebo u bolesnika s trajnim nemirom i/ili agitacijom unatoč nefarmakološkim mjerama i standardnoj dozi haloperidola. Primarni ishod bio je promjena rezultata na ljestvici Richmond Agitation-Sedation Scale (RASS) tijekom prvih 24 sata. Lorazepam, kao i kombinacija haloperidola i lorazepama, pokazali su značajno veće smanjenje agitacije u odnosu na sam haloperidol, dok između haloperidola i placeba nije utvrđena značajna razlika. Također, bolesnici liječeni lorazepamom ili kombiniranom terapijom rjeđe su trebali dodatne “rescue” lijekove za probojnu agitaciju u odnosu na skupine s haloperidolom ili placebom. Učestalost nuspojava i preživljenje nisu se razlikovali među skupinama. Rezultati upućuju na to da proaktivna, redovita primjena sedativa, osobito režima temeljenih na lorazepamu, može učinkovitije ublažiti perzistentnu agitaciju i delirij u palijativnih bolesnika s uznapredovalim karcinomom u usporedbi sa samim haloperidolom, bez dodatnog sigurnosnog rizika. Više o istraživanju na poveznici.
RADAR model skrbi za dijabetes pokazuje povoljnu troškovnu učinkovitost u Kanadi
Model skrbi RADAR (Reorganizing the Approach to Diabetes through the Application of Registries) razvijen je kao inovativni pristup liječenju šećerne bolesti tipa 2 u populaciji u Alberti, integrirajući registar bolesti i prilagođeni elektronički zdravstveni zapis. S obzirom na prethodno pokazana poboljšanja zdravstvenih ishoda, provedena je analiza troškovne učinkovitosti u usporedbi sa standardnom skrbi. Za procjenu dugoročnih kliničkih i ekonomskih ishoda korišten je validirani model United Kingdom Prospective Diabetes Study Outcomes Model 2, uz vremenski horizont od 25 godina i perspektivu kanadskog platitelja. U analizu su uključeni odrasli bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2, a ishodi su obuhvatili godine života, kvalitetom prilagođene godine života (QALY) te ukupne i troškove komplikacija, uz diskontnu stopu od 3% godišnje. Rezultati su pokazali da su korisnici RADAR-a ostvarili veći broj QALY-a u odnosu na standardnu skrb (12.69 vs. 12.47), uz prosječno povećanje troškova od 3971 USD po bolesniku. Ukupni diskontirani troškovi tijekom 25 godina iznosili su 16 165 USD za RADAR, u usporedbi s 14 463 USD za standardnu skrb, što odgovara inkrementalnom omjeru troškovne učinkovitosti (ICER) od 8105 USD po QALY-u. S obzirom na prag spremnosti na plaćanje od 50 000 USD po QALY-u, koji preporučuje Canadian Agency for Drugs and Technologies in Health, RADAR se može smatrati troškovno učinkovitim modelom skrbi. Rezultati podupiru njegovu daljnju primjenu i potencijalno širenje u skrbi za bolesnike s dijabetesom tipa 2. Više o istraživanju na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.