Proširene preporuke za liječenje kronične infekcije virusom hepatitisa B
Nedavno ažurirane smjernice za liječenje kronične infekcije virusom hepatitisa B donose važne promjene u pristupu bolesnicima bez ciroze. Prema novim preporukama, antivirusna terapija sada se predlaže i za dio bolesnika u tzv. imunotolerantnoj fazi bolesti koji imaju povećan rizik za razvoj ciroze ili hepatocelularnog karcinoma. U bolesnika bez ciroze odluka o započinjanju liječenja i dalje se primarno temelji na razinama alanin-aminotransferaze i količini HBV DNA u krvi. Kao i u ranijim smjernicama, antivirusno liječenje preporučuje se bolesnicima u imunološki aktivnoj fazi bolesti, koju karakteriziraju povišene vrijednosti ALT-a i visoka razina virusne replikacije. Međutim, ažurirane smjernice American Association for the Study of Liver Diseases sada također predlažu razmatranje antivirusne terapije u osoba u imunotolerantnoj fazi infekcije (HBeAg pozitivni, vrlo visoka razina HBV DNA i normalan ALT) ako imaju povećan rizik od progresije bolesti. U rizične čimbenike ubrajaju se dob iznad 40 godina, umjerena ili uznapredovala fibroza jetre (≥F2) te značajna upalna aktivnost (gradus ≥ 2). Iako su podaci o učinku terapije u ovoj populaciji još uvijek ograničeni, smatra se da antivirusno liječenje može smanjiti dugoročni rizik razvoja ciroze i hepatocelularnog karcinoma. Za većinu ostalih bolesnika bez ciroze odluka o liječenju i dalje se temelji na zajedničkom donošenju odluka između liječnika i pacijenta, uzimajući u obzir individualni rizik i preferencije bolesnika. VIše o preporukama na poveznici.
Dodavanje aspirina uz oralnu antikoagulantnu terapiju povećava rizik komplikacija u bolesnika s kroničnim koronarnim sindromom
Optimalna antitrombotska terapija za bolesnike s kroničnim koronarnim sindromom koji su pod povećanim aterotrombotskim rizikom i već primaju dugotrajnu oralnu antikoagulantnu terapiju i dalje je predmet istraživanja. U multicentričnom, dvostruko slijepom, randomiziranom placebom kontroliranom ispitivanju provedenom u Francuskoj procijenjen je učinak dodavanja Aspirina standardnoj oralnoj antikoagulantnoj terapiji. U studiju je uključeno 872 bolesnika s kroničnim koronarnim sindromom koji su prethodno imali ugrađen koronarni stent (više od šest mjeseci prije uključenja) te su već primali dugotrajnu oralnu antikoagulantnu terapiju. Sudionici su randomizirani na primanje aspirina u dozi od 100 mg dnevno ili placebo, uz nastavak postojeće antikoagulantne terapije. Primarni ishod bio je kompozit kardiovaskularne smrti, infarkta miokarda, moždanog udara, sistemske embolije, koronarne revaskularizacije ili akutne ishemije ekstremiteta, dok je ključni sigurnosni ishod bilo veliko krvarenje. Nakon medijana praćenja od 2.2 godine, studija je prekinuta ranije zbog povećane ukupne smrtnosti u skupini koja je primala aspirin. Primarni ishod zabilježen je u 16.9% bolesnika u skupini s aspirinom u usporedbi s 12.1% u placebo skupini (HR 1.53; 95% CI 1.07–2.18). Smrt od bilo kojeg uzroka također je bila češća u skupini s aspirinom (13.4% vs 8.4%; HR 1.72), dok je rizik velikog krvarenja bio znatno veći (10.2% vs 3.4%; HR 3.35). Rezultati upućuju na to da u bolesnika s kroničnim koronarnim sindromom koji već primaju dugotrajnu oralnu antikoagulantnu terapiju dodatak aspirina ne donosi kliničku korist, već je povezan s povećanim rizikom ozbiljnih kardiovaskularnih događaja, smrtnosti i velikih krvarenja. Ovi nalazi dovode u pitanje rutinsku primjenu dvostruke antitrombotičke terapije u ovoj populaciji bolesnika. Više o istraživanju na poveznici.
Negativni tlak u terapiji rana ne ubrzava sekundarno cijeljenje kirurških rana
Kirurške rane koje zarastaju kroz sekundarno cijeljenje predstavljaju značajan klinički i financijski izazov u zdravstvenom sustavu. Iako se terapija rane negativnim tlakom sve češće koristi u kliničkoj praksi, dosad je nedostajalo kvalitetnih usporednih dokaza o njezinoj učinkovitosti u odnosu na standardnu skrb. U pragmatičnom, otvorenom, multicentričnom randomiziranom kliničkom ispitivanju provedenom u 29 ustanova NHS-a uključeno je 686 odraslih bolesnika s kirurškim ranama koje zarastaju sekundarnim cijeljenjem. Sudionici su randomizirani na terapiju negativnim tlakom ili na standardno liječenje zavojima, a praćeni su tijekom 12 mjeseci. Primarni ishod bio je vrijeme do potpunog cijeljenja rane, definirano kao potpuna epitelizacija. Većina uključenih bolesnika imala je šećernu bolest, a rane su najčešće bile lokalizirane na stopalu ili potkoljenici te su nastale nakon vaskularnih zahvata. Rezultati nisu pokazali značajnu razliku u vremenu do cijeljenja između skupine liječene negativnim tlakom i skupine sa standardnom skrbi (HR 1.08; 95% CI 0.88–1.32). Ukupno je zabilježeno 448 nuspojava, od kojih je 14 bilo ozbiljno, a nešto veći broj ozbiljnih događaja zabilježen je u skupini koja je primala terapiju negativnim tlakom. Uz izostanak kliničke koristi, analiza troškovne učinkovitosti pokazala je da ova metoda nije troškovno učinkovita u usporedbi sa standardnim liječenjem. Rezultati stoga ne podupiru rutinsku primjenu ove metode za ubrzavanje cijeljenja kirurških rana koje zarastaju sekundarnom intencijom. Više o istraživanju na poveznici.
Nedostatak standardizacije u ekonomskim evaluacijama digitalnih zdravstvenih tehnologija
Digitalne zdravstvene tehnologije (DHT) sve više mijenjaju način pružanja zdravstvene skrbi, no njihova raznolikost, dinamičan razvoj i netradicionalni načini utjecaja na zdravstvene ishode predstavljaju izazov za klasične metode ekonomskog vrednovanja. Sustavni pregled mapirao je postojeće okvire za ekonomsku evaluaciju DHT-a kako bi procijenio njihove metodološke komponente i identificirao ključne nedostatke. Uključeni su radovi objavljeni od 2015. godine koji opisuju okvire za ekonomsku evaluaciju digitalnih zdravstvenih tehnologija. Analiza je obuhvatila metodološke elemente poput vrste evaluacije, dizajna studije, komparatora, vremenskog horizonta, perspektive analize, mjera učinkovitosti, troškovnih komponenti i pristupa analizi nesigurnosti. Ukupno je identificirano 26 okvira (engl. frameworks), a analiza je pokazala značajnu heterogenost među metodološkim pristupima. Iako je polovica okvira uključivala i potpune i parcijalne ekonomske evaluacije, mnogi ključni elementi često su izostajali. Primjerice, 81% okvira nije definiralo vremenski horizont analize, dok u 73% nije bila navedena perspektiva evaluacije. Najčešće korištene metode bile su analiza troškovne korisnosti i analiza utjecaja na proračun, no rijetko je bilo objašnjeno zašto su odabrane ili kako se uklapaju u razvojnu fazu tehnologije. Neki okviri predlažu prilagodljive dizajne studija ili povezivanje strategija evaluacije s fazama životnog ciklusa tehnologije, no uključivanje pojedinih troškovnih kategorija znatno varira, a troškovi gubitka produktivnosti rijetko se razmatraju. Zaključno, postojeći okviri za ekonomsku evaluaciju digitalnih zdravstvenih tehnologija nisu dovoljno standardizirani niti u potpunosti prilagođeni specifičnostima ovih inovacija. Budući razvoj trebao bi se usmjeriti na fleksibilne modele evaluacije povezane s životnim ciklusom tehnologije te na izradu standardiziranih metodoloških smjernica koje bi olakšale donošenje odluka u području digitalnog zdravstva. Više o istraživanju na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.