Nove preporuke o primjeni aktivnog ugljena kod predoziranja
Aktivni ugljen adsorbira kemikalije unutar nekoliko minuta od kontakta, sprječavajući gastrointestinalnu apsorpciju i posljedičnu toksičnost. Indikacije i vrijeme primjene su predmet rasprave, a „rutinska” upotreba za gastrointestinalnu dekontaminaciju nije pokazala smanjenje morbiditeta i mortaliteta kod otrovanih pacijenata. Novije preporuke skupine Clinical Toxicology Recommendations Collaborative (koja je uključivala predstavnike triju toksikoloških društava) upućuju na moguću korist od blago produljenog vremenskog okvira za primjenu aktivnog ugljena kod unosa određenih tvari (npr. acetaminofen, salicilati i verapamil) te na primjenu dodatne doze aktivnog ugljena kod tvari s mogućnošću produljenog zadržavanja u gastrointestinalnom traktu (navedene tvari, kao i karbamazepin, valproična kiselina, parakvat, fenobarbital i teofilin). Većina navedenih preporuka smatra se utemeljenom. Više o preporukama na poveznici.
Globalni programi probira raka želuca: razlike u učinkovitosti i odazivu
Rak želuca i dalje predstavlja značajan javnozdravstveni problem unatoč dostupnosti različitih programa probira. Proveden je sustavni pregled i meta-analiza s ciljem procjene učinkovitosti i odaziva programa probira raka želuca na globalnoj razini. Analiza je obuhvatila 67 istraživanja koja su procjenjivala tri ključna pokazatelja: stopu odaziva na endoskopski probir, stopu detekcije raka želuca te stopu ranog otkrivanja bolesti. Ukupna stopa odaziva na endoskopski probir iznosila je 46%, dok je stopa detekcije raka bila 0,76%, a stopa ranog otkrivanja 59%. Rezultati su pokazali da razvijene zemlje postižu bolje rezultate u svim promatranim pokazateljima u odnosu na zemlje u razvoju. Također je uočen blagi porast odaziva tijekom vremena, dok su stope detekcije i ranog otkrivanja blago opale. Viša incidencija raka želuca u određenoj regiji bila je povezana s boljim odazivom i većom stopom ranog otkrivanja. Programi u Japanu i Koreji pokazali su posebno visoku učinkovitost, što se povezuje sa standardiziranim endoskopskim postupcima i većim iskustvom liječnika. Analiza je također ukazala na važnost organizacijskih čimbenika, poput dostupnosti zdravstvenih resursa i načina regrutacije sudionika. Zaključno, rezultati sugeriraju da bi navedeni pokazatelji mogli služiti kao ključni indikatori kvalitete te pomoći u optimizaciji budućih programa probira raka želuca. Više o istraživanju na poveznici.
Moguće endokrine nuspojave nakon COVID-19 cijepljenja: pregled aktualnih dokaza
Endokrini poremećaji sve se češće razmatraju u kontekstu sigurnosti cijepljenja, osobito nakon globalne primjene cjepiva protiv COVID-19. Provedeno je sustavno pregledno istraživanje s ciljem analize dostupnih dokaza o novonastalim endokrinološkim poremećajima nakon cijepljenja protiv SARS-CoV-2. U istraživanju su korištene PRISMA smjernice te su analizirani radovi iz više baza podataka, uz procjenu kvalitete i rizika pristranosti. Uključeno je ukupno 198 istraživanja (prikazi slučajeva, serije slučajeva i opservacijske studije) s više od 2.700 bolesnika. Najčešće prijavljeni poremećaji odnosili su se na štitnjaču, osobito subakutni tireoiditis i Gravesovu bolest. Zabilježeni su i slučajevi dijabetesa tipa 1, adrenalnih i hipofiznih poremećaja. Većina slučajeva javila se kod žena te nakon prve doze cjepiva, najčešće mRNA cjepiva. Unatoč prijavljenim slučajevima, klinički tijek bio je povoljan u većini bolesnika, bez značajne smrtnosti. Također, nije pronađen značajan negativan učinak cijepljenja na fertilitet, uključujući ovarijsku rezervu i parametre sperme. Važno je naglasiti da uzročno-posljedična povezanost između cijepljenja i endokrinih poremećaja nije definitivno potvrđena. Zaključno, koristi cijepljenja i dalje značajno nadmašuju potencijalne rizike, no kliničari trebaju biti svjesni mogućih endokrinoloških manifestacija nakon cijepljenja. Više o istraživanju na poveznici.
Usporedba ishoda i troškova između javne i privatne skrbi u rodilištima
Ishodi trudnoće i poroda predstavljaju važan pokazatelj kvalitete zdravstvenog sustava, osobito u kontekstu različitih modela skrbi. Provedeno je populacijsko retrospektivno opservacijsko kohortno istraživanje temeljeno na povezanim administrativnim podacima. Analiza je obuhvatila više od 860000 poroda u Australiji u razdoblju od 2016. do 2019. godine. Uspoređivani su standardna javna rodilišna skrb i privatna skrb vođena porodničarem, uz prethodno uparivanje ispitanica prema demografskim i kliničkim karakteristikama. Rezultati su pokazali višu učestalost nepovoljnih neonatalnih ishoda u javnom sustavu, uključujući veći broj mrtvorođenosti i neonatalnih smrti. Također je zabilježena veća učestalost niskog APGAR indeksa i prijema u jedinice intenzivnog liječenja novorođenčadi. Kod majki su u javnom sustavu češće zabilježene teške perinealne ozljede i postpartalna krvarenja. Analiza načina poroda pokazala je manju stopu carskih rezova, ali i različite obrasce intervencija u javnom sustavu. Unatoč očekivanjima, ukupni troškovi po trudnoći bili su viši u standardnoj javnoj skrbi za oko 6000 australskih dolara. Rezultati su bili konzistentni i u dodatnim analizama podskupina i osjetljivosti. Zaključno, nalazi ukazuju na značajne razlike u ishodima i troškovima između modela skrbi, uz potrebu za daljnjim istraživanjem uzroka tih razlika. Više o istraživanju na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.