Nove ASH smjernice za liječenje imune trombocitopenije u odraslih
Imuna trombocitopenija (ITP) i dalje predstavlja izazov u liječenju odraslih, osobito kod teškog krvarenja. Američko društvo za hematologiju (ASH) objavilo je u kolovozu 2026. nove smjernice za liječenje ITP-a u odraslih. Ključna promjena odnosi se na odrasle s novodijagnosticiranom ITP-om i teškim krvarenjem. Umjesto dosadašnje monoterapije glukokortikoidima, sada se preporučuje kombinacija glukokortikoida s rituksimabom ili TPO-RA agonistom. Teško krvarenje definirano je padom hemoglobina od 2 g/dL ili više, odnosno potrebom za transfuzijom. Promjena je utemeljena na višim stopama odgovora uz prihvatljive nuspojave kombinirane terapije. Kod izraženije trombocitopenije prikladni su i IVIG, transfuzija trombocita ili antifibrinolitička terapija. Dio stručnjaka uvođenje rituksimaba ili TPO-RA odgađa do dva tjedna radi procjene odgovora na inicijalnu terapiju. Nove smjernice stoga preporučuju kombiniranu terapiju umjesto monoterapije glukokortikoidima za ovu skupinu bolesnika. Više na poveznici.
Postupci potpomognute oplodnje povezani s većim rizikom od Kawasakijeve bolesti u djece
Kawasakijeva bolest vodeći je uzrok stečene srčane bolesti u djece diljem svijeta, a istodobno se sve više parova odlučuje na postupke potpomognute oplodnje, čiji dugoročni učinci na zdravlje djece nisu u potpunosti poznati. Provedeno je opsežno prospektivno kohortno istraživanje na temelju japanske nacionalne studije JECS (Japan Environmental and Children's Study), koje je obuhvatilo više od 101 000 djece praćene do pete godine života. Tijekom razdoblja praćenja zabilježeno je 1226 slučajeva Kawasakijeve bolesti, a analiza je uzela u obzir brojne čimbenike poput dobi majke, tjelesne dobi djeteta pri rođenju i socioekonomskog statusa obitelji. Rezultati su pokazali da je potpomognuta oplodnja, u usporedbi sa spontanim začećem, povezana s povećanim rizikom od Kawasakijeve bolesti kod djece. Povećan rizik zabilježen je kod indukcije ovulacije, intrauterine inseminacije i klasične izvantjelesne oplodnje, dok intracitoplazmatska injekcija spermija nije bila povezana s povećanim rizikom. Riječ je o prvom istraživanju koje je ispitalo ovu povezanost, a autori kao mogući uzrok navode epigenetske promjene izazvane hormonskom stimulacijom tijekom postupaka oplodnje. Naglašavaju da su potrebna daljnja istraživanja koja bi potvrdila nalaze i razjasnila točan biološki mehanizam u pozadini ove povezanosti. Više na poveznici.
Ambijentalna umjetna inteligencija u vođenju kliničke dokumentacije
Umjetna inteligencija sve se više koristi za automatizaciju kliničke dokumentacije, no dosadašnja istraživanja uglavnom su se usmjeravala na produktivnost, dok su šire posljedice za organizaciju rada i odnos liječnik-pacijent ostajale u drugom planu. Proveden je narativni pregled literature koji je sustavno pretražio baze Embase, PubMed i Scopus te u analizu uključio 27 članaka, od čega 13 empirijskih istraživanja. Autori su koristili sociotehnički pristup i okvir NASSS (Non-Adoption, Abandonment, Scale-Up, Spread and Sustainability) kako bi mapirali rizike i prepreke pri uvođenju ambijentalnih AI pisara u kliničku praksu. Rezultati pokazuju da je dosadašnje istraživanje uglavnom bilo usmjereno na točnost i učinkovitost izrade nalaza, dok su organizacijski, regulatorni i dugoročni aspekti primjene ostali gotovo neistraženi. Ambijentalni pisari ne samo da automatiziraju vođenje bilješki, već aktivno oblikuju tijek kliničkog rada i način na koji liječnici i pacijenti međusobno komuniciraju. Prelazak uloge liječnika iz autora u urednika kliničke dokumentacije nosi rizik od deprofesionalizacije vještina, dok se iskustvo i perspektiva pacijenta u velikoj mjeri zanemaruju. Autori naglašavaju da ambijentalne AI pisare treba promatrati kao složene intervencije, a ne samo kao alate za povećanje produktivnosti, te da je prijeko potrebna kontekstualna validacija i dugoročno praćenje njihove primjene. Više na poveznici.
Procjena zdravstvenih tehnologija u bolnicama: uvid u organizacijske izazove na primjeru Italije
Bolnice se suočavaju sa sve većim pritiskom da procjenjuju nove medicinske tehnologije unutar ograničenih financijskih sredstava, pri čemu nacionalne procjene zdravstvenih tehnologija često ne odgovaraju na specifične potrebe pojedine bolnice. Provedeno je kvalitativno istraživanje temeljeno na polustrukturiranim intervjuima s 16 kliničkih inženjera iz 16 talijanskih bolnica koji vode proces procjene zdravstvenih tehnologija na razini bolnice (HBHTA). Podaci su analizirani metodom tematske analize te strukturirani prema modelu ulaz-proces-izlaz (Input-Process-Output), a izvještavanje je slijedilo COREQ smjernice za kvalitativna istraživanja. Rezultati pokazuju da je proces procjene tehnologija u bolnicama izrazito fragmentiran — dok neke bolnice primjenjuju strukturirane, multidisciplinarne pristupe potpomognute digitalnim alatima, druge se oslanjaju na ad hoc procjene ovisne o trenutačnim potrebama i raspoloživim resursima. Snažan utjecaj na proces procjene ima strateško vodstvo bolnice, a rezultati procjene variraju od opsežnih izvještaja do kratkih preporuka. Autori ističu da provedbu procesa i dalje otežavaju nedostatak posvećenog osoblja, izostanak standardiziranih procedura i nedovoljno praćenje učinkovitosti tehnologija nakon uvođenja. Dodatno, razdoblje nakon pandemije ubrzalo je postupke nabave, što je u mnogim slučajevima potisnulo temeljitu procjenu tehnologija u drugi plan. Unatoč izazovima, primjena digitalnih platformi, okvira za određivanje prioriteta i posebnih nadzornih odbora pokazuje mogući put prema sustavnijoj i institucionaliziranoj procjeni zdravstvenih tehnologija u bolnicama. Više na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici.
Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.