Liječenje muških partnera radi smanjenja recidiva bakterijske vaginoze
U cilju smanjenja učestalosti ponovnog pojavljivanja bakterijske vaginoze (BV) kod žena, sve se više istražuje uloga liječenja njihovih muških partnera. U nedavnom ispitivanju na 150 monogamnih heteroseksualnih parova, kod kojih je kod žena dijagnosticirana BV, pokazano je da tjedan dana liječenja muškog partnera kombinacijom oralnog i lokalnog antibiotika (metronidazol tablete i klindamicin krema), uz standardnu terapiju žene, značajno smanjuje stopu recidiva nakon 12 tjedana, u usporedbi s liječenjem samo žene (35% prema 63%; razlika -2.6 recidiva po osobi-godišnje). Na temelju ovih rezultata, sada se preporučuje istovremena oralna i lokalna antimikrobna terapija muškog partnera kao učinkovita strategija za smanjenje ponovne infekcije kod žena s potvrđenom BV (preporuka razine 2C). Ova strategija pruža novu mogućnost u kontroli kroničnih i rekurentnih oblika BV, koja često uzrokuje nelagodu i narušava kvalitetu života zahvaćenih pacijentica. Više o preporukama na poveznici.
Protokol liječenja koagulopatijskog krvarenja nakon izvantjelesnog krvotoka – PCC vs. FFP
Kod bolesnika s koagulopatijskim krvarenjem nakon kardijalne kirurgije uz upotrebu izvantjelesnog krvotoka (cardiopulmonary bypass, CPB), terapijski izbor između svježe smrznute plazme (FFP) i koncentrata protrombinskog kompleksa (PCC) bio je predmet rasprave. U randomiziranom ispitivanju koje je uključilo 538 pacijenata s postoperativnim krvarenjem nakon CPB-a, pacijenti koji su primili neaktivirani PCC imali su značajno manju potrebu za dodatnim hemostatskim intervencijama unutar 24 sata, primili su manji broj transfuzija i imali manje ozbiljnih nuspojava u usporedbi s pacijentima koji su primili FFP. Na temelju ovih rezultata, preferira se primjena PCC-a umjesto FFP-a u liječenju koagulopatijskog krvarenja nakon CPB-a, kada je takav lijek dostupan. Ovi rezultati podržavaju učinkovitost i sigurnost PCC-a u akutnim postoperativnim situacijama te ukazuju na potencijal za racionalizaciju transfuzijskih resursa i smanjenje komplikacija povezanih s primjenom krvnih pripravaka. Više o istraživanju na poveznici.
Izbor antikoagulacijske terapije nakon intracerebralnog krvarenja kod bolesnika s fibrilacijom atrija
U bolesnika s fibrilacijom atrija i prethodnim intracerebralnim krvarenjem (ICH), odluka o ponovnom uvođenju antikoagulantne terapije predstavlja izazov zbog konkurentnih rizika – s jedne strane rizika od ishemijskog moždanog udara, a s druge strane rizika od ponovnog krvarenja. U otvorenom randomiziranom ispitivanju koje je uključilo 319 bolesnika s fibrilacijom atrija i poviješću ICH-a, pacijenti su bili nasumično raspoređeni na ponovno uvođenje izravnog oralnog antikoagulansa (DOAC) ili na izostavljanje antikoagulacije. Rezultati pokazuju da je stopa ishemijskog moždanog udara bila značajno niža u skupini koja je ponovno dobila DOAC (0.8 naspram 8.6 događaja na 100 pacijent-godina). Međutim, ova korist je djelomično neutralizirana većom stopom ponovnog ICH-a u DOAC skupini (5 naspram 0.8 događaja na 100 pacijent-godina). Sveukupna smrtnost bila je slična u obje skupine, ali su intervali pouzdanosti bili široki, što ukazuje na nesigurnost u interpretaciji. Ovi nalazi upućuju na to da je ponovno uvođenje DOAC-a izvedivo kod pažljivo odabranih bolesnika s prethodnim ICH-om, ali također naglašavaju potrebu za individualiziranim, zajedničkim donošenjem odluke utemeljene na detaljnoj procjeni rizika i preferencija pacijenta. Više o istraživanju na poveznici.
Hipofosfatemija kod primjene intravenskog željeza
Iako su različite formulacije intravenskog željeza učinkovite i imaju sličan profil nuspojava, željezo karboksimaltoza (FCM) se sve više povezuje s visokom učestalošću hipofosfatemije. Prema novom sustavnom pregledu randomiziranih ispitivanja, hipofosfatemija se javlja kod 50 do 92% pacijenata liječenih FCM-om, za razliku od samo 2 do 8% kod drugih intravenoznih pripravaka željeza. Ovi podaci dodatno podržavaju postojeću kliničku praksu prema kojoj se preporučuje praćenje serumske razine fosfata kod svih bolesnika koji primaju više od jedne doze FCM-a, osobito kod onih koji već u početku imaju granične vrijednosti fosfata ili primaju ponovljene cikluse terapije. S obzirom na moguće metaboličke i kliničke posljedice izražene hipofosfatemije, preporučuje se oprez i individualizirana procjena rizika kod odabira vrste pripravka intravenskog željeza. Više o istraživanju na poveznici.
Novosti možete pročitati i na stranicama Odjela za znanstveni rad KBC Split.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.