Primjena balansiranih elektrolitnih otopina tijekom transplantacije bubrega
Nove profesionalne smjernice iz 2025. godine od sada preporučuju intraoperativno korištenje balansiranih elektrolitnih kristaloidnih otopina kao opciju intravenskih otopina (npr. Plasmalyte, Normosol ili Ringer laktat/Hartmannova otopina) umjesto fiziološke otopine kod bolesnika koji prolaze transplantaciju bubrega. Sustavni pregledi pokazali su manju učestalost odgođene funkcije presatka (DGF) nakon transplantacije bubrega od preminulog donora kada su korištene balansirane otopine, dok je korist manje izražena kod transplantacija od živih donora, vjerojatno zbog manjeg početnog rizika za DGF i manjeg broja uključenih bolesnika u ispitivanjima. U pojedinim studijama također je zabilježeno bolje očuvanje acidobazne i elektrolitne ravnoteže kod bolesnika liječenih balansiranim kristaloidnim otopinama u usporedbi s fiziološkom otopinom. Više o preporukama na poveznici.
Aspirin kod bolesnika s PIK3CA-mutiranim kolorektalnim karcinomom u stadiju I do III
Kod bolesnika s kolorektalnim karcinomom (CRC) u stadiju I do III i somatskom PIK3CA mutacijom istražuje se potencijalna korist primjene aspirina. Preliminarni rezultati randomiziranog, placebom kontroliranog ispitivanja u kojem je sudjelovalo više od 600 pacijenata pokazali su da je niskodozirani aspirin (160 mg dnevno kroz tri godine) nakon završene operacije značajno smanjio rizik od recidiva bolesti (omjer rizika 0.45; 8% vs 14% kod bolesnika s PIK3CA mutacijama u egzonu 9 ili 20). Kod bolesnika s drugim PI3K putnim alteracijama također je zabilježeno smanjenje recidiva (8% vs 17 %) i poboljšanje trogodišnjeg preživljenja bez bolesti (89% vs 79%). Na temelju ovih nalaza, bolesnicima sa stadijem I do III CRC-a i potvrđenom somatskom PIK3CA mutacijom, nakon kirurškog zahvata preporučuje se primjena niskodoziranog aspirina kroz razdoblje od tri godine. Više o istraživanju na poveznici.
Prevalencija farmakogenetskih varijanti s mogućim kliničkim posljedicama
Genetske varijante koje utječu na enzime metabolizma lijekova ili receptore mogu doprinijeti razlikama u odgovoru na terapiju među bolesnicima. U istraživanju koje je uključilo više od 13.670 odraslih osoba ≥65 godina, uključenih u bio-banku s genetskim podacima i poviješću uzimanja lijekova, približno jedna četvrtina imala je farmakogenetsku varijantu od kliničkog značaja te su ujedno uzimali lijek na koji ta varijanta utječe. Najčešći primjeri odnosili su se na statine, nesteroidne protuupalne lijekove (NSAID) i inhibitore protonske pumpe. Ovi podaci upućuju na visoku prevalenciju varijanti koje bi mogle informirati odabir terapije, iako istraživanje nije izravno procjenjivalo ishode važne za bolesnike. Više o istraživanju na poveznici.
Odabir vazoaktivnog lijeka u djece s refraktornim septičkim šokom
Za djecu s trajnom hipotenzijom uslijed septičkog šoka, unatoč početnoj nadoknadi tekućine, smjernice preporučuju kontinuiranu infuziju adrenalina (epinefrina) ili noradrenalina. Međutim, usporedne studije su ograničene. U retrospektivnom istraživanju koje je obuhvatilo više od 230 djece s dijagnozom septičkog šoka, primjena adrenalina kao inicijalnog vazoaktivnog lijeka bila je povezana sa značajno većim rizikom smrtnosti unutar 30 dana u usporedbi s noradrenalinom nakon korekcije za pristranost (3.7% vs 0%). Rizik potrebe za nadomjesnim bubrežnim liječenjem ili razvoja bubrežne disfunkcije bio je sličan u obje skupine. S obzirom na mogućnost da je viši početni stupanj težine bolesti utjecao na odabir adrenalina, potrebne su randomizirane kontrolirane studije kako bi se potvrdili ovi nalazi. Do tada se preporučuje primjena bilo adrenalina, bilo noradrenalina. Više o istraživanju na poveznici.
Novosti možete pročitati i na stranicama Odjela za znanstveni rad KBC Split.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.