Ensitrelvir za postekspozicijsku profilaksu nakon izloženosti COVID-19 u kućanstvu
Za osobe s čimbenicima rizika za razvoj teškog oblika bolesti COVID-19 predlaže se profilaksa ensitrelvirom nakon izloženosti u kućanstvu (preporuka stupnja 2B). Ensitrelvir je inhibitor proteaze s antivirusnim djelovanjem protiv virusa teškog akutnog respiratornog sindroma koronavirusa 2 (SARS-CoV-2). U randomiziranom istraživanju koje je uključilo više od 2000 osoba izloženih SARS-CoV-2 unutar kućanstva pokazano je da je započinjanje petodnevne terapije ensitrelvirom unutar 72 sata od izloženosti smanjilo učestalost bolesti COVID-19 za približno 67 % u usporedbi s placebom (2,9 % prema 9 %). Ensitrelvir se dobro podnosio te je bio povezan samo s prolaznim smanjenjem koncentracije lipoproteina visoke gustoće (HDL kolesterola). Na temelju dostupnih podataka predlaže se primjena ensitrelvira u osoba s visokim rizikom za razvoj teškog oblika bolesti COVID-19 (primjerice u osoba starijih od 65 godina, osoba s komorbiditetima te imunokompromitiranih bolesnika) nakon izloženosti unutar kućanstva ili drugog usporedivo bliskog kontakta s osobom kod koje je potvrđena infekcija. Preporučuje se da se liječenje ensitrelvirom započne što je prije moguće, a najkasnije unutar 72 sata od izloženosti. Lijek je dostupan u Japanu, a nedavno ga je odobrila i Američka agencija za hranu i lijekove (FDA).Više o preporukama na poveznici.
Procjena individualiziranog učinka ekstrakcije zuba prije radioterapije na razvoj osteoradionekroze primjenom kauzalnog strojnog učenja
Osteoradionekroza čeljusti jedna je od najtežih kasnih komplikacija radioterapije tumora glave i vrata te može dovesti do boli, infekcije i značajnog narušavanja kvalitete života. Provedeno je retrospektivno kohortno istraživanje koje je obuhvatilo 2466 bolesnika s tumorima glave i vrata liječenih radioterapijom između 2011. i 2018. godine. Cilj istraživanja bio je procijeniti utječe li ekstrakcija zuba prije radioterapije na rizik razvoja osteoradionekroze čeljusti. U analizi su korištene metode kauzalnog strojnog učenja kako bi se procijenio individualni učinak liječenja kod svakog bolesnika. Od ukupnog broja bolesnika, njih 810 podvrgnuto je ekstrakciji barem jednog zuba prije početka radioterapije, dok je osteoradionekroza zabilježena kod 183 bolesnika tijekom praćenja. Rezultati nisu pokazali da bi rutinska ekstrakcija zuba prije radioterapije smanjila ukupni rizik razvoja osteoradionekroze u cijeloj populaciji bolesnika. Međutim, uočene su značajne razlike među bolesnicima, pri čemu su neki imali korist od zahvata, dok je kod drugih ekstrakcija mogla povećati rizik komplikacija. Veća korist od ekstrakcije zuba zabilježena je kod bolesnika lošijeg općeg funkcionalnog stanja i uznapredovale parodontne bolesti. Također, doza zračenja pokazala je složen odnos s rizikom razvoja osteoradionekroze, što upućuje na međudjelovanje više kliničkih čimbenika. Dobiveni rezultati podupiru individualizirani pristup donošenju odluka o ekstrakciji zuba prije radioterapije, umjesto primjene jedinstvene strategije za sve bolesnike. Više o istraživanju na poveznici.
Otpuštanje metala nakon totalne artroplastike koljena: rijetka, ali važna komplikacija
Biokompatibilnost ortopedskih implantata ključna je za dugoročni uspjeh artroplastike, no interakcija između implantata i tkiva može dovesti do neželjenih bioloških reakcija. Proveden je narativni pregled literature s ciljem procjene pojavljuju li se lokalne reakcije povezane s otpuštanjem metala nakon totalne artroplastike koljena te kolika je njihova klinička važnost. Analizirani su mehanizmi otpuštanja metala, uključujući trošenje implantata, mehanički potpomognutu pukotinsku koroziju i oštećenja elektrokauterom. Pregledom prikaza slučajeva i retrospektivnih istraživanja utvrđeno je da se takve reakcije mogu pojaviti nakon primarnih i revizijskih ugradnji proteza koljena. Opisane promjene uključuju pseudotumore, metalozu, limfocitnu infiltraciju i upalne lezije povezane s imunološkim odgovorom na metalne čestice. Povišene koncentracije kobalta i kroma povezane su s upalnim odgovorom i lošijim funkcionalnim ishodima kod dijela bolesnika. Posebno su rizični modularni revizijski implantati zbog većeg broja metalnih spojeva podložnih koroziji. Također se ističe da se klinička slika reakcija na metal može preklapati sa simptomima periprotetske infekcije, što može otežati dijagnostiku. Iako su teške komplikacije rijetke, dostupni dokazi potvrđuju da otpuštanje metala može izazvati značajne lokalne biološke reakcije u koljenu. Autori zaključuju da su potrebna prospektivna klinička istraživanja kako bi se bolje odredila učestalost i klinički značaj ovih komplikacija. Više o istraživanju na poveznici.
Zajedničke kliničke procjene u EU: pravni izazovi i utjecaj na dostupnost terapija
Dostupnost inovativnih zdravstvenih tehnologija i lijekova predstavlja jedan od ključnih izazova suvremenih zdravstvenih sustava. Europska unija uvela je novu uredbu o procjeni zdravstvenih tehnologija s ciljem harmonizacije kliničkih procjena među državama članicama i ubrzavanja pristupa pacijenata novim terapijama. Provedena je pravna i regulatorna analiza koja je ispitivala moguće posljedice zajedničkih kliničkih procjena (Joint Clinical Assessments, JCA) prema Uredbi EU 2021/2282. Riječ je o perspektivnom radu koji analizira regulatorne izazove povezane s razlikama među državama članicama u definiranju populacije bolesnika, intervencija, komparatora i ishoda liječenja (PICO). Autori ističu da razlike u nacionalnim zdravstvenim sustavima mogu otežati primjenu jedinstvenih procjena na razini Europske unije. Posebna se pozornost posvećuje upravljanju sukobima interesa stručnjaka uključenih u procjene zdravstvenih tehnologija. Prestroga pravila o sukobu interesa mogla bi ograničiti sudjelovanje stručnjaka iz manjih država članica i smanjiti zastupljenost njihovih perspektiva. Analiza pokazuje da zajednička klinička procjena nije pravno obvezujuća za države članice, ali njezino neprihvaćanje mora biti jasno obrazloženo u nacionalnim postupcima. Dodatni zahtjevi za dokazima i razlike u nacionalnim procjenama mogli bi povećati administrativno opterećenje te odgoditi dostupnost novih terapija pacijentima. Autori zaključuju da kvalitetno definiranje kliničkih pitanja i uključivanje stručnjaka različitih profila mogu pridonijeti učinkovitijim HTA postupcima i bržem pristupu inovativnim zdravstvenim tehnologijama. Više o istraživanju na poveznici.
Ove Novosti dio su aktivnosti Centra za medicinu utemeljenu na dokazima Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.
Više o Centru možete pronaći na ovoj poveznici. Javite nam se s idejama i komentarima na ibz@mefst.hr.