Prije godinu dana u brutalnom napadu od strane nekoliko maloljetnih osoba stradao nam je sin jedinac. U napadu je dobio teške ozljede glave uz gubitak svijesti, komu... život mu je visio o koncu. Nemamo riječi kojima bi dovoljno zahvalili timu koji je vodio brigu o njemu, za početak dr. Šiloviću i njegovim kolegama liječnicima s neurokirurgije čije znanje i stručnost su nam dali nadu u pozitivan ishod ovog nemilog događaja. Posebna zahvalnost ekipi s JIL-a na čelu sa dr. Stipić. Oni su nas prihvatili i uveli u svoj svijet empatiji i ljudskosti. Od prvog kontakta s dr. Dropulić koja nas je na tako pažljiv način upoznala s problemom, zatim dr. Stipić i ostalih iz njenog tima... bez tih divnih i požrtvovanih ljudi ne znamo ni sami kako bi prebrodili izazov kojem smo bili izloženi - sačuvati život našeg sina. Znate, kad kao roditelj osjetite da im je svima stalo do tvog djeteta kao da je njihov, to je nemjerljivo. Činjenica da se ti ljudi međusobno komuniciraju i izmjenjuju informacije i znanje bez obzira na njihov slobodan dan, godišnji odmor, život sa svojim obiteljima kako bi pomogli. Netko naš postao je sada dio njih i oni ga ne puštaju. To je povezanost za cijeli život. Iskustvo jedne velike ljubavi, njihove brige i odgovornosti za jedan mladi život. Rezultat je takav da je naš sin danas živ i s minimalnim posljedicama u odnosu na svu neizvjesnost ishoda kojim smo se svi zajedno morali nositi. Zato moj suprug i ja, zajedno s našim sinom ovim putem želimo zahvaliti na nadi, strpljenju, miru, stručnosti, sigurnosti koja nam je tada bila zaista potrebna i koju smo tako nesebično dobili. Hvala, volimo vas...