Poštovani,
s odmakom od godinu dana od najružnijeg događaja u životu, još uvijek imam potrebu da ovim putem iskoristim priliku da se zahvalim svom medicinskom osoblju na odjelu abdominalne kirurgije. Na žalost, krajem ožujka2024. dobila sam postoperativnu komplikaciju od „rutinske" operacije žući. Na hitni prijem sam primljena 12. dan nakon operacije u užasnim bolovima koji je doveo do lošeg općeg stanja koje se nakon nekoliko sati smirilo. Točnije 26. ožujka u popodnevnim satima primili su me na hitni kirurški prijem s velikom empatijom prema mlađoj osobi i uistinu napravili sve što je bilo u njihovoj moći i njih također nikad neću zaboraviti. Međutim, sljedeći dan dolazi do pogoršanja i na žalost lagane nevjerice doktora u moje bolove radi trenutno „dobrih" nalaza. Već u tom trenutku nastupa reakcija medicinske sestre Marije Jelavić koja je doslovno noć probdjela s menom u sobi na odjelu torakalne kirurgije u strašnim bolovima. Nakon dana u kirurškom šoku i dolaskom do rješenja problema smještaju me na odjel abdominalne kirurgije gdje provodim gotovo 14 teških dana. Kao majka koja je doma iznenada ostavila 3 male djece i iznenadnom životnom ugroženosti ne trebam govoriti kako sam se osjećala. Još jednom, ovim putem izražavam životnu zahvalnost svakoj sestri s tog odjela. Sestri Zrinki, Atiliji, Margiti, Bosi, Dijani, sestri s naočalama kojoj ne znam ime ☹Mariji Jelavić (i ako sam koju zaboravila znat će ona da mislim na njih). Olakšali su mi i puno pomogli svojim razumijevanjem, razgovorom, empatijom, redovitom njegom, pažnjom, kontrolom u svakom trenutku dana i noći, u trenutcima kada sam i sama sebi išla na živce. Želim da znaju ONE I Vi da se ovakvi momenti i takvi ljudi nikad ne zaboravljaju i nadam se da VI svi u upravi KBC-a Split znate cijeniti i nagraditi rad ovakvih medicinskih sestara.
Vječno zahvalna M. L. , 7.4.2025.