Pohvala za rad osoblja i zahvala dežurnim timovima – OHBP Firule (Petak/Subota, 4. i 5. rujna 2026.)
Poštovani,
ovim putem želim uputiti najiskreniju pohvalu, ali i duboko ljudsko divljenje dežurnim timovima Odjela za hitne internističke djelatnosti (OHBP, Firule) koji su bili u smjenama u noći s petka na subotu, te u subotu, 5. rujna 2026. godine (11h -16h). Zaprimljen sam zbog sumnje na vensku trombozu, a kući sam otišao pun pozitivnih utisaka i zahvalnosti. Inače osjećam golemu nelagodu od same blizine bolnica, a kamoli od uloge pacijenta. Međutim, od prvog noćnog dolaska pa sve do odlaska kući u subotu popodne, ti predivni ljudi su me svojim pristupom potpuno opustili. Želim redom i poimence (kronološki) zahvaliti svima koje sam susreo: Dežurnoj doktorici koja me primila u petak u 2:00 sata ujutro: Došao sam u sitne sate u potpunom strahu i stresu. Naime, u petak sam pokrenuo postupak otvaranja obrta i na HZZO-u saznao da sam odjavljen, pa sam se preplašio da sam izgubio zdravstveno osiguranje i da ću morati sam plaćati troškove. Ta me doktorica strpljivo saslušala, provjerila moj status osnovnog i dopunskog osiguranja i umirila me da je sve u redu. Nakon pregleda, umjesto da me po automatizmu zadrži, ponudila mi je dvije opcije: da mi odmah izvadi krv i ostavi me da spavam u bolničkom krevetu (jer se ultrazvuk noge ne radi u tim satima), ili da odem kući, naspavam se u svom krevetu i vratim ujutro oko 9-10 sati kada možemo riješiti sve odjednom. Iskreno mi je rekla da ujutro očekujem boravak od minimalno 4 do 6 sati na odjelu. Hvala joj na toj ljudskosti i fleksibilnosti; spasila me od minimalno 10 sati ležanja u bolnici sa svojim mislima i omogućila mi da dođem ujutro smireniji. Njezina procjena vremena bila je u minutu točna. Dežurnom zaštitaru na ulazu: Veliko hvala čovjeku koji mi je u subotu u 11:00 sati prvi pristupio čim sam zakoračio na odjel. Iako sam od večeri prije znao da sam na pravom mjestu, njegova proaktivnost i želja da odmah provjeri zbog čega dolazim kako pacijenti ne bi lutali i gubili vrijeme pokazuje sjajan pristup već na samim vratima bolnice. Doktorici s trijaže i medicinskoj sestri koja mi je vadila krv u subotu ujutro: Hvala im na vrhunskoj atmosferi i humoru koji su mi odmah razbili početnu tremu. Posebno me nasmijao trenutak kada je sestra donijela svoju marendu od kuće pa pokrenula šalu na račun ostalih u smjeni kako nitko ništa ne kuha. Taj splitski duh i opuštenost u trenu su mi olakšali situaciju. Dežurnom liječniku na internističkom pregledu: Zbog moje specifične lječničke diagnoze (psihičke) i neugodne prošlosti te načina života koji sam nekada vodio (alkohol, poroci), pribojavao sam se osude. Taj čovjek je pokazao nevjerojatnu profesionalnost, ljudskost i razumijevanje. Razgovarali smo potpuno otvoreno i bez srama, što mi je skinulo ogroman teret s leđa. Posebno mu hvala jer me već nakon samog fizičkog pregleda noge umirio i iznio mišljenje kako smatra da ipak nije riječ o venskoj trombozi (što me spasilo jer sam se prethodno preplašio čitajući o tome na internetu). Strpljivo mi je i detaljno objasnio cijeli postupak – zašto vadimo krv, koje se specifične stavke u krvi gledaju i kako na temelju toga odlučuju o potrebi za daljnjim postupanjem. Kada mi je rekao: "Ako sve s krvi bude u redu, ideš kući", dao mi je snagu da lakše izdržim boravak u bolnici. Također, kroz upitnik smo spomenuli cigarete (pušim dvije kutije dnevno), a kako me čuo da kašljem i primijetio slabiji šum na srcu ili plućima, reagirao je vrhunski i temeljito. Predložio je da, kad već čekam nalaze krvi, usput obavim i rendgen pluća jer mu se taj kašalj nije svidio. Ta razina brige za pacijenta me oduševila. Mlađoj medicinskoj sestri (crne kose, vitke građe, cca 170 cm): Ta djevojka u tom trenutku uopće nije bila izravno zadužena za mene, ali njezina empatija je nevjerojatna. Baš u vrijeme kad je doktor s ekipom naručivao grupnu marendu, ona je kroz smijeh odbila hranu jer je nakon smjene išla na svečani događaj (mislim da je bio pir), pa se našalila da ne želi biti "napuhana". Unatoč hrpi posla, sama se ponudila da me odvede do radiologije jer sam bio izgubljen. Nakon što sam rendgen obavio doslovno u roku od pet minuta, vratio sam se do šaltera gdje me ona uočila i ljudski mi prišla, rekavši da slobodno izađem vani na zrak i pričekam nalaze. Kao pušaču, a i zbog paklenih vrućina (bilo je preko 30 stupnjeva), puno mi je više odgovaralo biti ispred bolnice u hladu nego unutra pod klimom. Na samom kraju, unijela je ponovno predivnu energiju, popričala sa mnom, nasmijala me i odmah se ponudila da mi (uz odobrenje doktorice) iz ruke izvuče braunilu koja mi je smetala. Liječniku na radiologiji: Hvala na iznimnoj brzini, stručnosti i maksimalno profesionalno odrađenom pregledu u svega nekoliko minuta. Doktorici koja mi je priopćila nalaze: Hvala joj na predivnoj vijesti da nemam trombozu, na detaljnom objašnjenju oko povišenih leukocita koje su pronasli u krvi, a ponajviše na tome što mi je recept za lijek izdala odmah na odjelu. Kako je bio vikend i moja obiteljska doktorica nije radila, svjesno me poštedjela toga da mi u ljekarni naplate lijek. To je izuzetno plemenit i obziran potez. Za sam kraj moram naglasiti i pohvaliti nešto što im sigurno nije u opisu posla – svaka čast osoblju koje redovito izlazi ispred bolnice na one vanjske klupe i po imenu proziva pacijente koji nisu unutar čekaonice. Gledajući sa strane kako to osoblje, unatoč iznimno napornim i bezobraznim pacijentima (čemu sam i sam svjedočio dok sam čekao), zadržava smirenost, uljudnost i maksimalnu pristupačnost prema svakome, mogu samo reći – svaka vam čast. Molim Vas da ovu pohvalu obvezno pročitate na kolegiju odjela, proslijedite je glavnoj sestri i voditelju kako bi ovi dežurni timovi, a posebice spomenuta crnokosa sestra i liječnici, dobili priznanje koje su itekako zaslužili. Ljudi poput njih čine naš zdravstveni sustav humanim.