Povijest Kliničkog bolničkog centra Split

Monografija "Osamnaest godina Kliničke bolnice Split" dostupna je u .pdf formatu ovdje.

U Splitu već stoljećima postoje „hospitali“, manja lječilišta za siromašne, zatim vojne bolnice i leprozoriji, skloništa za izolaciju zaraženih kugom. Najraniji spomeni tih oblika liječenja u gradu datiraju još iz 14. stoljeća.

Razne su ustanove, javne i privatne, formalne i manje formalne, bile zadužene za brigu o zdravlju građana kroz stoljeća. KBC Split je nastao dugotrajnim i kompleksnim spajanjem civilne i vojne bolnice te splitskih toplica u jednu ustanovu. 

Vojna je bolnica, kao zasebna institucija, u Splitu osnovana još 1657. godine. Kroz stoljeća seli na mnoge lokacije u Splitu, a za dio njene povijesti nije poznato gdje se točno nalazila. 

Izgradnja prve bolnice, koja je to barem donekle bila u današnjem smislu tog pojma, u Splitu započeta je humanitarnom inicijativom građanina Ante Ergovca, koji je u tu svrhu 1783. godine oporučno ostavio 1 000 cekina, kako bi i siromašni sloj stanovništva bio zdravstveno zbrinut. Toj su posljednjoj želji, svojim zalaganjem i financijskim sredstvima, pomogla i njegova braća Frane i Petar Ergovac.

Civilna bolnica sv. Lazara je sagrađena 1794. godine po projektu splitskog graditelja Petra Kurira, unutar sjevernog gradskog bastiona Corner. Prema bolničkom statutu, primani su samo prosjaci i siromašni građani, a zatim, ako je bilo moguće, i mještani okolnih naselja, i ostali. 

Dolaskom austrijske vlasti 1797. godine, bolnica je prenamijenjena za liječenje vojnog osoblja, a ta se namjena nastavila i 1806. godine pod francuskom upravom. Povratkom austrijske vlasti, vojna je bolnica preseljena 1817. godine u Samostan sv. Arnira u kojem je ostala do 1941. godine, a Ergovčeva je zgrada vraćena svojoj prvotnoj, civilnoj namjeni. 

Prvo kupalište na splitskim termalnim izvorima podignuto je 1821. godine, a 1903. je sagrađena nova zgrada u kojoj toplice djeluju i danas.

Civilna je bolnica kroz godine više puta proširivana i nadograđivana, a u 1910-ima i 1920-ima intenzivno otvara i nove odjele. Na Firulama 1931. godine počinje, a 1933. završava gradnja Paviljona za zarazne bolesti. Godine 1936. započeta je, a 1940. dovršena gradnja Kirurškog paviljona. Podiže se i gospodarska zgrada, i to 1939. godine. Zbog početka Drugog svjetskog rata, bolnica nije uspjela useliti u zadnje dvije zgrade sve do oslobođenja od okupatorskih snaga. Tijekom rata, u bolnicu su slani zdravi ratni zatvorenici pod izlikom bolesti, kako bi im se spasilo živote. 

Vojna je bolnica preseljena 1941. godine u prostore Klasične gimnazije i sjemeništa, u kojima je djelovala do sredine 1960-ih, kada je građena nova vojnomornarička bolnica „Dr. Izidor Perera Matić“.

Odjeli opće bolnice se kroz sredinu 20. stoljeća sele po raznim lokacijama u Gradu, a tek su se 1975. godine svi našli na okupu, na Firulama. 

Narodni odbor Grada Splita službeno je osnovao Opću bolnicu Split 25. travnja 1953. godine. Opća bolnica u Splitu stječe status kliničke bolnice 1986. godine, a od 15. veljače 1993. godine zajedno s vojnom bolnicom i toplicama čini jednu cjelinu. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 29. kolovoza 2007. godine bolnici dodjeljuje status centra i ona dobiva svoj današnji naziv: Klinički bolnički centar Split. Uvriježeni naslov na engleskom jeziku određen je 2016. kao University Hospital of Split.

Danom KBC-a Split proglašen je 15. veljače, koji se svečano obilježava od 2019. godine.